Kamen temeljac na kome počiva rad Savjetovališta i Terapijskih zajednica, predstavlja jedinstven i osoben pristup problemu narkomanije koji nosi naziv Projekat Čovjek. Nastao je sedamdesetih godina prošlog vijeka u Italiji od strane don Maria Picchi-a, koji je istražujući terapijske pristupe rada sa zavisnicima došao u kontakt sa Američkim programom zvanim Daytop, koji je prilagodio kulturološkim spečificnostima evropskog podneblja, posebno italijanskom mentalitetu. Tako su nastale prve terapijske zajednice koje su se brzo proširile, tako da trenutno skoro u svakom većem Italijanskom gradu, žive i rade nezavisne Terapijske Zajednice (komune), njih oko stotinjak.

1988. tokom svog studiranja a kasnije i postdiplomskih studija, Bernardica Juretić se susreće sa radom Terapijskih Zajednica, te ubrzo biva i edukovana za rad po principima Projekta Čovjek. 1990. pocinje sa radom prvo Savjetovalište koje u pocetku radi sa zavisnicima i priprema ih za odlazak u Terapijske Zajednice u Italiji. 1992. se otvara prva Terapijska Zajednica na prostorima ex Jugoslavije, a od 2000. počinje sa radom prva Terapijska Zajednica u RS i Bosni i Hercegovini.

Sam naziv programa upućuje da je u sjedištu pažnje čovjek sa svim dimenzijama. Projekat Čovjek nesmatra da je zavisnost problem, nego simptom. Kao što je povišena tjelesna temparatura simptom i upozorenje da se u organizmu nešto dogada, isto je tako i droga simptom da se u društvu dogada nešto loše. Mi zavisnika smatramo normalnom osobom, s jednim problemom više. Program rehabilitacije namijenjen zavisnicima o teškim drogama (kokain, heroin) koji se provodi u Terapijskoj Zajednici traje dvije godine uz šest mjeseci resocijalizacije. Više od devedeset posto bivših zavisnika koji su završili program danas normalno žive i rade. Projekat Čovjek nije jedna od terapija niti je tek jedna od metoda: on je prije svega, ponuda da se ljudska osoba postavi u centar svega, kao protagonista osloboden od svakog ropstva, usmjeren prema obnovi, u potrazi za dobrim, za slobodom i pravdom. Kada kažemo da nas "Projekat Čovjek" nadahnjuje, mi potvrdujemo da vjerujemo u svako ljudsko stvorenje, nezavisno o njegovim kvalitetama, kulturi, društvenom položaju te ekonomskoj i političkoj moći. TEMELJNE TAČKE PROGRAMA PROJEKAT ČOVJEK

1. Projekat Čovjek u ovisniku vidi nezrelu osobu nesposobnu tolerisati teškoće, egzistencijalne frustracije, pa čak i vlastite emocije. Ovladan vlastitim osjećajima, slab i impulsivan, on pokazuje globalnu ovisnost o drogi. Ovisnost ima samo fiktivni značaj prikrivanja nesposobnosti te mlade osobe da stvori vlastitu samostalnost i da odraste. 2. Radne su grupe glavni instrument našeg rada. U njima mladi, ponekad i s dramatičnim intenzitetom, izražavaju potisnute bolne situacije, nepriznate i nepoznate emocije ili neizražene ljubavi i mržnje, emotivna proživljavanja vezana uz njihovu prošlost. Stvarno suočavanje ima odgovarajuću funkciju: omogućuje tim mladim ljudima da krenu ispočetka na njihovu putu rasta i omogućuje im da zrelije žive iskustvo odgovorne ljubavi. 3. Našim mladima kažemo da je pristupanje programu njihov izbor. Štoviše, prvi zreo izbor u njihovu životu i da to potiče na povjerenje u njihove pozitivne sposobnosti koje do sada još nisu otkrili. Nije terapeut taj koji uvjerava zavisnika, vec zavisnik treba uvjeriti terapeuta i ostale članove grupe u stvarnost svoje odluke da svoju prošlost zauvijek ostavi iza sebe.

4. Na svojem putu ovisnik može računati na čvrstu podršku članova svoje grupe. Upravo one osobe koje su mu «pomogle» u izboru droge, sada mu u pozitivnom smislu mogu postati poticaj za promjenu. Za odricanje ne samo droge, nego i ponašanja uslovljenih takvim načinom života. 5. Zavisnik slobodno prihvata odricanje sitnih sloboda kojima trenutno nije kadar upravljati. Ponovno će ih steći u programu imajući za cilj temeljnu slobodu: oslobađa se ropstva droge i svih njoj podređenih problema da bi postigao mogućnost samostalnog i odgovornog života zrele i odrasle osobe. Tom mladom čovjeku kažemo da mora ponovno steći povjerenje njemu važnih osoba. A to može samo preko konkretnih činjenica. A mi vjerujemo i u njegovu budućnost i njegove mogućnosti da se preodgoji kao čovjek 6. Solidarnost prema zavisniku ne iskazuje se djelima sažaljenja ili popuštanja nego odgovornom ljubavlju koja ponekad uključuje strogost i kažnjavanje za pogreške s konačnom svrhom da mu se pomogne boriti protiv recidiva, izolacije i opravdanja za svoja pogrešna ponašanja. 7. Istovremeno dok je ovisnik u programu intenzivno se radi s članovima porodice pomažući im da odgovorno pristupaju terapiji zauzimajuci strategiju ponašanja koje će pomoci ovisniku na njegovu putu ka zrelosti. S tom svrhom članovi porodice sudjeluju u sedmičnim grupama koje vode roditelji bivših ovisnika i za to pripremljeni terapeuti. Cilj grupe nije pronaći krivca u porodici nego rasvijetliti pogreške u komunikaciji i ponašanju unutar nje. Dakle nije problem droga nego čovjek koji poseže za njom da bi nadoknadio unutrašnju prazninu koju ne uspjeva popuniti. Upotreba narkotika varljiv je odgovor na potrebu za doživljajem raspoloženja duha i uma, koju osoba, posebno u dobi mladalaštva, ne nalazi u potpunom razvoju svojih radnih sposobnosti i meduljudskih odnosa.