Terapijski program sačinjavaju

1. individualni razgovori

2. terapijska zajednica 3. resocijalizacija

Individualni razgovori Droga je samo simptom i to je ključna ideja svake intervencije koju naš centar odluči uciniti. To je takođe i prvi problem sa kojim se zavisnik suočava kada dođe u Savjetovalište. Zavisnik se skriva iza alibija da su za njegovu zavisnost krivi društvo, nedostatak posla, porodica, SVI, samo ne on.

Kada ga se suoči sa njegovim odgovornostima, počinje odgovarati pozitivno i tada počinje njegov put izlaska iz droge. U početku sa zavisnikom radimo u obliku individualnih razgovora kakao bi se procjenilo koje su njegove stvarne potrebe. Između terapeuta i zavisnika postepeno se stvara odnos povjerenja koje dopušta da se prevlada prvobitno nepovjerenje i tako malo po malo otkriva svoje osnovne probleme, suočava se sa alibijem i izgovorima dok introspekcijom jasno ne spozna svoje poteškoće i tako pronade pravu motivaciju i potrebu upornosti za suočenje sa njima. U sklopu rada sa zavisnikom intenzivno se radi i sa članovima njegove porodice-tamo gdje je to moguće. Osim specijalnih grupa roditelja, te braće i sestara zavisnika, obavljamo i posebne susrete sa svim članovima porodice kako bismo dobili sve potrebne podatke o porodici, a isto tako i o zavisnikovom ponašanju dok je u porodici. Na kraju, tražimo njihovu saradnju odgojnom procesu zavisnika, pa i u slučajevima kada je zavisnik sam došao tražiti pomoć. Na temelju lične i porodicne anamneze zavisnika sastavlja se plan za njegovo liječenje. Terapijska Zajednica U Terapijskoj Zajednici naglasak je stavljen na upoznavanje i mjenjanje uz pomoć i solidarnost ostalih članova. Dakle, Terapijska zajednica omogućuje postupni proces ličnog rasta jer je rijec o osobama koje neznaju upravljati ličnom odgovornošću, ambicioznošću i frustracijama. Tu nastaju pozitivne promjene u pogledu moralnih vrijednosti i ponašanja, socijalnog, emotivnog, intelektualnog, duhovnog i seksualnog rasta. U terapijskoj zajednici osoba počinje shvatati i živjeti vrijednosti iskrenosti prema sebi i drugima, ljubavi i odgovornosti za vlastite postupke bez potrebe za opravdanjem. Prvi put dijeli lične patnje i strahove, malodušnost, nemoć i nesposobnost kad primjeti da je izašao iz vlastite čahure zato što je upravo to želio, i to prvi put. Osjeća da se ne razlikuje od osoba oko sebe. Članovi zajednice i terapeuti žive iste napetosti, s tom razlikom što (terapeuti) znaju upravljati njima jer su stvorili dobru ravnotežu između razuma i osjećanja, a korisnici će tek to odlučiti. Resocijalizacija Nakon završetka programske faze u terapijskoj zajednici, program se nastavlja posljednjom fazom- fazom resocijalizacije- koja omogućava prelazak u valjski svijet, smanjujući rizik od recidiva i stvarajući stabilnost između novog indentitetai ličnog rasta svakog štićenika. To je postepeni ulazak u društvo koji se odvija zahvaljujući suočavanju sa grupom i podršci terapeuta. Korisnik stvara ili obnavlja krug pozitivnih prijateljstava i poznanstava, pronalazi posao ili dovršava započeto i prekinuto školovanje, sve dok ne postigne potpunu samostalnost.