www.izaberi-zivot.rs.ba

Heroin je derivat morfina, droge koja se proizvodi od opijumskog maka i vjerovatno je najopasnija droga današnjice po brzini razvoja zavisnosti koju izaziva. Heroin u prirodi ne postoji izdvojen, nema ga ni u čahuri i stabljici maka. Na tržište stiže kao bijeli kristalični prah. Čist heroin je bijele boje kao i kokain, ali takav ne ide na tržište. Zavisno o čistoci smjese odnosno o vrsti i količini tvari koje su mu dodane, boja heroina varira od svijetlosmeđe do smeđecrvenkaste nijanse. Da bi se povećala količina droge na tržištu , a time i zarada, čistom heroinu se dodaju najrazličitije supstance (šecer u prahu, razni praškasti deterdženti, gips itd.)
Heroin se uzima intravenozno mada se moze ušmrkavati a može se i pušiti.
Za intravenozno uzimanje heroina potrebna je šprica, limunska kiselina za razredivanje smjese, kašika ili metalni čep sa flaše i upaljač za zagrijavanje smjese. Narkomani se najčešce bodu u venu na ruci, ali kako sumnjičavost okoline raste, tako i narkoman nalazi sve čudnija mjesta na tijelu za ubrizgavanje droge, kao npr. u nogu, među nožne prste, u dojku, pod jezik, u prepone, u vrat.

Nakon uzimanja heroina zjenice su znatno smanjene, a kapci poluzatvoreni (kao pri iznenadnom susretu s jakim svjetlom), oči mutne i vodenaste, neprestano češkanje zbog svrabeži, blijedilo lica, tužan izgled lica, težak usporen i monoton govor, te često nerazumljiv izgovor riječi. Osoba ''nafiksana'' heroinom ima oborenu glavu kao da se uspavljuje, neprestano pripaljuje cigarete koje ne ispuši nego ih pusti da gore prosipajuci uokolo pepeo, paleći odjeću i posteljinu. Redovno nema apetita, ali osjeća nevjerovatnu želju za slatkišima, pudinzima, kremama, čak toliko da šećer jede kašikom.

Usljed korištenja heroina javljaju se probavne smetnje (hronična zatvorenost), gubitak apetita i tjelesne težine, sterilnost i impotencija, Gubi se interes za sve aktivnostia sva (preostala) energija usmjerava se na nabavku i uzimanje nove doze.
Utvrđeno je da da se zavisnost o heroinu razvije nakon tri sedmice svakodnevnog uzimanja. Nakon prvog pa makar i najblažeg “kriziranja” motiv uzimanja droge bitno se mijenja.Koji god da je bio motiv za prvi “šut” – znatiželja , nagovor, inat, želja za novim iskustvom – on nestaje i i ostaje samo jedan motiv. Ostaje strah od krize, odnosno želja da se koliko-toliko normalno funkcioniše i ponaša a bez heroina je to nemoguće. Dakle, narkoman, kad postane zavistan, se drogira da bi uopšte održao utisak čovjeka kakav je bio prije drogiranja.
Prvi simptomi krize kod ovisnika o heroinu javljaju se oko osam sati nakon zadnjeg ubrizgavanja, a pojačavaju se nakon jednog do dva dana od zadnjeg “fiksanja”. Slabo spavaju a ako i zaspu bude se u znoju, uplašeni, hladno im je, koža im je naježena, oči i nos im sluze, lučenje sline iz usta je pojačano, a zjenice im se prošire da skoro prekriju šarenicu oka. Kod jačih kriza dolazi do povraćanja i proliva, mada je normalno stanje ovisnika zatvor stolice,dolazi do povišene temperature, do grčeva u mišicima i do bolova u skoro svim dijelovima tijela.
Fizička kriza u prosjeku traje oko deset dana.

Treba obratiti pažnju na:
-ovisnik zanemaruje ličnu higijenu i izgled
-osoba je bezvoljna
-tragovi od uboda igle se mogu najcešće vidjeti na podlaktici, ali i na drugim, manje uočljivim mjestima kao što su vrat, noge, prepone, itd.
-nošenje dugih rukava i sunčanih naočala u svako doba godine takođe može biti jedan od načina prikrivanja
-igle, šprice, nagorjele kašike ili čepovi flaša, limunska kiselina, razne trake, folije i zavoji su osnovni djelovi “opreme” narkomana, tako da pronalaženje ovih predmeta treba shvatiti kao ozbiljan znak upotrebe ove droge.