Mnoga djeca, uzrasta od deset do dvanaest godina, počinju
svoj ulazak u svijet drogiranja udisanjem i `snifanjem` ljepila.
Osim ljepila, dosta je rašireno i udisanje (`snifanje`) acetona,
razlicitih boja i lakova, pa čak i benzin plin za upaljače, lakovi
za kosu, različiti dezodoransi. Zajedničko za sva ova sredstva je to
što su vrlo dostupna, mogu se naći u svakom domaćinstvu, mogu se
jeftino kupiti u prodavnici. Udisanjem ovih sredstava u manjoj ili
većoj mjeri, zavisno od strukture djeteta, utiče na svijest i
mijenja je.
Većina `snifera` su eksperimentatori i uglavnom se
radi o djeci predpubertetskog uzrasta.
Oni podliježu nagovoru
društva iz razreda ili ulice, oni eksperimentišu iz znatiželje, iz
dosade, iz želje da probaju nešto novo i opasno. Ovakva djeca
najcešće neće dugo učestvovati na ovakvim seansama, i nakon četiri
ili pet puta , njihov motiv će nestati i odvojiće se od društva koje
udiše ljepilo. `Snifanje` je u pravilu grupno, i rijetki su
usamljeni `sniferi`. U suštini, o ljepilu ili sličnim sredstvima se
ne može postati zavistan.
Ljepilo ili neko drugo sredstvo
`sniferi` najčešce istisnu ili naprskaju u najlonsku kesicu,
prekriju sa njom nos i usta i tako udišu paru. Ponekad se ljepilo
udiše direktno iz pakovanja , a ponekad se najlonska kesa čitava
stavi na glavu i zaveže oko vrata tako da se ne udiše samo ljepilo
nego izdahnuti ugljen dioksid.
Djelovanje sredstava za
inhalaciju uslovljeno je nizom faktora: osobinama ličnosti,
količinom udahnutog sredstva, očekivanjem od ovog `happeninga`, i
sl.
Obično nakon nekoliko udisaja dolazi do povišenog uzbudenja,
lagane euforije, ponekad nasilničkog ponašanja, veselosti i osjećaja
snage svemoći pa se ovo djelovanje može uporediti sa prvim efektima
alkohola. Nakon odprilike pola sata `snifanja` dijete postaje vrlo
omamljeno, oči mu suze, slabije vidi obrise predmeta i ljudi oko
sebe, zuji mu u ušima, poremećena mu je ravnoteža. Neka djeca tvrde
da imaju i halucinacije, ali je bliže istini to da u stvari sanjaju,
jer često padaju u san. Zanimljivo je da `sniferi` nakon ovakvih
seansu često sanjaju da lete ili da lebde.
Pojava amnezije,
zaboravljanje svega što se dešavalo za vrijeme djelovanja udahnutog
sredstva, nije česta, ali je moguća.
Duža upotreba sredstava za
`snifanje` stvara probleme u pamćenju,ostećenja mozga, dovodi do
gubitka apetita, anemije. U suštini su smrtni slučajevi rijetki ali
se dešavaju usljed gubitka kiseonika zbog prečvrsto vezane kese oko
vrata.